O najstarijem grbu Rijeke

Art is never finished, only abandoned.
- Leonardo da Vinci
Post Reply
User avatar
Boris
Site Admin
Posts: 25
Joined: Mon Jan 09, 2012 5:04 pm
Location: Sankt Veit am Pflaumb
Contact:

O najstarijem grbu Rijeke

Post by Boris » Tue Mar 06, 2012 2:43 pm

Sveti Vid - zaštitnik grada Rijeke

Image

Image


Sv. Vid postao je zaštitnikom Grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski "Rika svetoga Vida", latinski "Terra Fluminis sancti Viti".

Image
Vitraž iz katedrale s prikazom sv.Vida


Sv. Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Kult Sv. Vida zahvatio je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult Sventovida. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid "sve vidi".

Image
Katedrala noću našim krajevima

Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid "vidi" gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv, on je postao i heraldički motiv najstarijeg riječkog gradskog grba. Sv. Vid postao je zaštitnikom Grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski "Rika svetoga Vida", latinski "Terra Fluminis sancti Viti". Grad Rijeka je u znaku Sv. Vida - zaštitnika Grada živio vijekovima. Sv. Vid je bio utisnut i u pečate Grada i u ljudska srca. Brodovi su plovili pod njegovom zastavom, kućna vrata su se ukrašavala njegovim likom. Srednjovjekovna crkva Sv. Vid bila je malena, jednobrodna, romanička crkva s polukružnom apsidom iza oltara i s natkritim trijemom pred pročeljem. Dolaskom Isusovaca u Rijeku ona je postala njihovom crkvom. Godine 1925. Rijeka je postala sijelo biskupije, a godine 1969. i sijelo nadbiskupije i metropolije. Svečana reprezentativna isusovačka crkva sv. Vida postala je riječka katedrala.

Image
Glavni oltar


Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve svetog Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, naredio je da se ruka javno spali na trgu, a za spomen na doga|aj dao je postaviti mjedenu ruku u podnožje raspela. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine).


Image
Kameni stup za zastavu

Riječki sv. Vid danas je u najstarijem liku još uvijek sačuvan na Trgu pred Crkvom sv. Jeronima, gdje je uklesan 1509. godine na kamenom stupu za zastavu. Tamo je on fini i otmjeni mladi gospodin, plemić i vitez koji nosi mučeničku palmu u jednoj ruci, a grad Rijeku u drugoj.
Procesija za blagdan sv. Vida


Proslava Sv. Vida bila je oduvijek za Rijeku značajan blagdan. Još u XV stoljeću 15. lipnja Dan Sv. Vida slavio se na zaseban način. Procesija se kretala od crkve Marijina uznesenja (DUOMO) do crkve Sv. Vida. Prema povijesničaru Silvinu Giganteu u svetkovinama gradskog patronata sudjelovali su svi - od klera i gradskog političkog vrha do običnog puka. Vremenom, fešte su postale narodne pa se i proslava zaštitnika promijenila. Put kojim se procesija kretala bio je obložen tepisima, a u ulici Svetog Vida (danas ulica Andrije Medulića) bio je postavljen slavoluk. Procesija je uz pratnju glazbe išla od Duoma preko Scarpinoga trga (Jelačićev trg) i Korza na "Zeleni trg" (Koblerov trg) prema crkvi gradskog patrona gdje se održavala svečana misa. Svake godine održavala se i javna zabava na otvorenom u gradskom parku na Mlaci (Giardino publico). Isprepletenost crkvenog i svjetovnog u štovanju Sv. Vida u Rijeci ogledava se na svakom koraku.

Image
Sv. misa na blagdan sv. Vida

Zahvaljujući trudu crkvenih i gradskih vlasti, Gradu je nakon dugih 45. godina, vraćen identitet zaštitnika. Točnije 1991. godine u Starogradskoj gomili, na Grivicama, Koblerovom trgu, Korzu i drugim dijelovima Grada Rijeke ponovno se za blagdan gradskog patronata probudio život. Rijeka je crkvenim svečanostima, te nizom kulturnih, sportskih, tehničkih i zabavnih manifestacija pokazala kako je mediteranski Grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu. Od te godine obilježvanje blagdana iznova sadrži tzv. festum cori, odnosno unutrašnju ili crkvenu proslavu koju u potpunosti organizira svećenstvo i koja počinje svetim misama trodnevnicama, a završava procesijom i velikom koncelebriranom Sv. misom na Grivicama, te tzv. festum fori, odnosno vanjski ili pučki dio. Od tada Grad Rijeka svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika - Sv. Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.

Image


preuzeto sa http://www.rijeka.hr/SvetiVidZastitnik

User avatar
Boris
Site Admin
Posts: 25
Joined: Mon Jan 09, 2012 5:04 pm
Location: Sankt Veit am Pflaumb
Contact:

druga strana priče

Post by Boris » Tue Mar 06, 2012 2:45 pm

Starohrvatski bog Svantovid u Rijeci
Autor: Velid Đekić

Nikad nisam volio kultove ličnosti. U svom sam ih vijeku nadživio barem tri. Prvi je bio kult ličnosti „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ (tako se u neka vremena tepalo Josipu Brozu), drugi je bio vezan uz „oca nacije“ (ticalo se Franje Tuđmana), treći je uzdizao lik „najvećeg moralnog autoriteta 20. stoljeća“ (prethodni rimski pontifeks). Zašto ovi redovi? Ne volim ni kult svetog Vida.

Image
Svantevid

U svim kultovima ima nešto neprirodno, isforsirano, lažno. To nešto je velikim dijelom izraslo iz htijenja upravo onih koje kultovi ličnosti slave (jeste li ikad doživjeli ili čuli kako se netko od njih pobunio protiv vlastite adoracije?). Drugim dijelom to je nešto rezultat djelovanja propagandnih mašinerija uprlih na sve četiri da uvjere okruženje u iznimnost onoga čijim se likom i djelom bave. Već sama količina energije uložena u uvjeravanje okoline pouzdanim je simptomom kako te iznimnosti, barem u javno obznanjenoj mjeri, nema. Da je ima, u uvjeravanje se ne bi moralo ulagati tako enormnu, fascinantnu energiju, okupljajući trustove mozgova sa zadatkom stvaranja i snaženja kulta i investirajući u njega golem novac (u pravilu ne svoj).

Sveti Vid? Ostavimo po strani sve glupave, smiješne priče poput one kako ga pretvaranje u ručak lavovima i medvjedima nije dokrajčilo (jer, eto, čak ga i zvjerad toliko poštuje da odbija njime osladiti brke), također one kako mu nije moglo ništa nauditi ni bacanje u kotao vrele smole, odnosno rastopljenog olova. Tako je to s tim čovom, glupavo i smiješno, pa ne želim na to trošiti vrijeme. Pogledajmo, međutim, kako stoje stvari s nečim drugim, manje glupavim i smiješnim, a to su učestalo plasirane institucionalne tvrdnje da je upravo „taj i takav“ Vid duhovni zaštitnik Riječana i Rijeke, ako treba od pamtivijeka. Štoviše, da je sv. Vid, a i cijela religijska građevina u čijem nam paketu dolazi, dakle kršćanska, imanentna, autohtona u ovom podneblju. Izvori tvrdnje? Nije tajna da je propaganda, kao teorija i praksa, rođena u krilu katoličke crkve. Nerijetko posezanje za Göbbelsovim imenom u tom kontekstu vodi na krivi kolosijek, on je samo primijenio tehnološke mogućnosti 20. stoljeća na već davno rođene nauk i djelo.

Image
Svantevid

Sveti Vid je u ovo podneblje, ma što ono značilo, došljak. Ako ćemo pošteno, on je i nasilnik. Došao je nepozvan na tuđi teritorij, domicilne protjerao i zasjeo na njihovo mjesto. Potom se prihvatio zatiranja informacije o onima koji su tu bili prije njega (čitaj: kolektivnog brisanja pamćenja), pa se na takvim temeljima upeo iz petnih žila da okruženje poistovjeti sa sobom. Ne sebe s okruženjem, već obrnuto.

Podosta o tomu govori pogled na njegovo riječko svetište, crkvu sv. Vida. Je li mjesto s kojeg Riječanima dolazi priča o sv. Vidu doista Vidovo mjesto, izvorno njegovo? Odgovor je negativan.

Kada je sv. Vid postao oficijelnim zaštitnikom Riječana i Rijeke, nije poznato. Zna se kako je na mjestu današnje katedralne riječke crkve prva crkvica posvećena njemu postojala potkraj 13. stoljeća, te da je prije nje, na istomu mjestu, funkcioniralo vjersko svetište posve drukčije impostacije. Hrvati koji su dospjeli seobom naroda u ovaj kraj kontinenta u 6. ili 7. stoljeću donijeli su sa sobom vlastiti slavenski, dakle hrvatski božanski panteon, u kojemu je središnje mjesto pripadalo bogu Svantovidu ili Svetovidu. Svetište na uzvišenju gdje se danas nalazi katedrala bilo je posvećeno upravo njemu, Svantovidu, bogu svjetlosti i dobra.

Aktualna riječka katedrala u tomu manje-više ponavlja široko primjenjivan obrazac, prema kojemu je većina crkvi koje u svom nazivu imaju kršćanskoga sveca samo mjesto gdje su prije njih već bila svetišta posvećena bogu koji je to područje u religijskom smislu već imao pod sobom, metaforički i doslovno. Tipični za starohrvatska mjesta te vrste bili su položaji na uzvišenju, u blizini vode, dok je s druge strane vode postojalo svetište suprotnome, tamnome božanstvu. Što nam pokazuje čitanje položaja crkve sv. Vida? Ona je podignuta na brdašcu, nedaleko od Rječine, dok se na suprotnoj strani Rječine, na brdu, nalazi trsatska crkva sv. Jurja, simboličnog pobjednika nad zlom (čitaj: bogom tame), opredmećenim u liku zmaja. Pobjedonosno koplje u Jurjevoj ruci znakom je sudbine koja slijedi drugima i drukčijima – usmrćivanje i iskorjenjivanje. Reklo bi se, miroljubiv neki kršćanski svetac, s ljubavlju kao osobnim pokretačem. Što bi tek bilo da ga ne vode tako „plemeniti“ motivi, kakav bi sve pokazao repertoar nasilnih metoda?

Image
Svantevid

Kako je Svantovidovo mjesto postalo mjesto sv. Vida? Koristeći sva sredstva, pa i ona koja uključuju manipuliranje imenima, odnosno njihovim „prijevodom“. Sve unatoč tomu što je primijenjeni „prijevod“ imena Svantovid ili Svetivid u Sveti Vid pogrešan: slavenski korijen riječi svet znači moćan, jak i nema veze s latinskom svetošću (sanctum). Zvukovna sličnost tu je samo poslužila kršćanskim „ribarima ljudskih duša“ da im olakša čin falsificiranja, poduzet u namjeri preoblikovanja svetišta Svantovidog u svetište sv. Vida.

Slijedom takve niti, sv. Vid nije ništa drugo do pokušaj kršćanskog supstituta za Hrvatima izvornoga, njihovog boga. I to degradirajući, uvredljiv – na mjesto boga staviti „običnog“ sveca. Novodobiveni zaštitnički djelokrug tog sveca? Skrbiti o zdravlju očiju. U takvoj sudbini Svantovid nije usamljen, i ostali bogovi što su ih sa sobom donijeli Hrvati doživjeli su istovrsnu degradaciju. Crkveni think tankovi uloge su im redom i bez milosti oduzimali, a njihova mjesta, odnosno pojedinačna “zaduženja“ davali kršćanskim svecima. Preraspodjela religijskih karata iz njihova rakursa nije ni mogla biti drugačija, s obzirom da kršćanstvo autoritarno zagovara postojanje jednoga boga, pa su tuđi (mnogo)bogovi šuma, voda i ostalog dobivali zamjene u liku kršćanskih svetaca, s njihovim parcijalnim ulogama. Otud je svetac Ilija zadužen za nevrijeme i munje, svetac Nikola uzima pod svoje pomorce, svetac Florijan zaštitnik je vatrogasaca itd.

Kad prolazimo pored tortaste građevine crkve sv. Vida, ne razmišljajmo zato isključivo o onomu što ona nudi pogledu prolaznika u svom nadzemnom dijelu, bio to interijer ili oplošje objekta. Ima ona i podzemlje, skrivene temelje, iz kojih nam još uvijek ne prestaje mahati rukom starohrvatski bog Svantovid. Želi reći: Ljudi, ne vjerujte da me nema, to su samo propagandni trikovi! Tu sam, svoj na svom! Borba s kršćanskim pridošlicom još traje!

preuzeto sa http://www.mojarijeka.hr/kolumne/staroh ... -u-rijeci/

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest